NEW YORK (AP) — Fotografija iz kolovoza 2020., snimljena tijekom vrhunca pandemije COVID-19, prikazuje jedinstveni trenutak u povijesti tenisa. Na slici su grupirani sportaši, svi muškarci i svi nose medicinske maske, kako stoje zajedno na poznatom stadionu Arthur Ashe. Ova slika simbolizira ne samo izazove tog vremena, već i ključan trenutak za budućnost tenisa, označavajući osnivanje Asocijacije profesionalnih tenisača (PTPA).
Kako se US Open 2024 bliži svom završetku, PTPA, koju su osnovali Novak Đoković i Vasek Pospisil, počinje ostvarivati napredak na način koji su osnivači zamišljali. Međutim, i dalje se postavljaju pitanja o tome može li se razviti u potpuno razvijenu uniju koja bi mogla pregovarati o kolektivnim ugovorima poput onih u drugim sportovima.
“Konačni cilj je uspostaviti snažnu, ujedinjenu organizaciju,” rekao je Hubert Hurkacz, tenisač iz top-10 s Poljske koji je stigao do polufinala Wimbledona 2021. godine. “Riječ je o okupljanju igrača i osiguravanju da se njihovi glasovi čuju.”
Razvoj PTPA u protekle četiri godine odražava kako napredak, tako i izazove. Njezin izvršni direktor, Ahmad Nassar, koji je angažiran prije dvije godine kako bi revitalizirao organizaciju, naglašava postignuća od osnivanja. Prvotno kritizirana zbog isključivo muškog članstva, PTPA je sada proširena i uključuje žene, a sada su među njenim redovima i žene koje zauzimaju vodeće pozicije.
“Vođena je od strane igrača, osnovana od strane igrača, i osnovana je od strane igrača koji su bili frustrirani postojećim sustavom,” objasnio je Nassar. “Bilo da se radi o žalbama zbog kazni, pitanjima antidopinga ili sukobima u rasporedu—poput što se događa kada pada kiša nekoliko dana—neovisna organizacija igrača ima ključnu ulogu.”
Unatoč tim napretcima, PTPA se suočava s velikim preprekama. Tenisači djeluju kao neovisni izvođači, za razliku od sportaša u ligama kao što su NFL, NBA, NHL, MLB ili MLS, gdje je kolektivno pregovaranje jednostavnije. Koordinacija interesa svih igrača i navigacija složenim mrežama donosiča odluka u tenisu—WTA, ATP, Međunarodna teniska federacija i organizatori Grand Slam turnira—predstavlja značajan izazov.
Jessica Pegula, američka tenisačica koja će igrati protiv Aryne Sabalenke u finalu US Opena i članica WTA Player Council, izrazila je skepsu u pogledu izgleda PTPA. “Tenis je zaista težak sport za ono što pokušavaju postići, pa nisam sigurna hoće li uspjeti,” rekla je. “U drugim sportovima, velike promjene često dolaze preko sindikata ili kolektivnih ugovora gdje se igrači okupljaju. Nisam sigurna može li naš sport to postići.”
Koncept udruge igrača u tenisu nije nov. Tommy Haas, bivši tenisač i trenutni direktor turnira u Indian Wellsu, prisjeća se rasprava iz sredine 1990-ih o zagovaranju boljih nagrada i drugih reformi. “Ciljevi PTPA su pohvalni, a njihove namjere su na pravom mjestu,” primijetio je Haas.
Nedavne rasprave, uključujući razmjenu mišljenja na društvenim mrežama između Andyja Roddicka, Vaseka Pospisila i Ahmada Nassara, doveli su u pitanje postignuća PTPA i njen utjecaj. Roddick, pobjednik US Opena 2003. godine, raspravljao je o učinkovitosti udruge i njenoj važnosti.
Novak Đoković, 24-struki pobjednik Grand Slam turnira, ostaje glasni podržavatelj PTPA. Na Wimbledonu, Đoković je naglasio potencijal udruge za rast. “Postoji ogroman prostor za razvoj,” primijetio je, ističući potrebu za dosezanjem mlađe publike, poboljšanjem komercijalizacije tenisa i proširenjem broja igrača koji mogu zarađivati od sporta. “Imamo mnogo toga što treba kolektivno razmotriti.”
Govoreći o nedavnom slučaju dopinga koji uključuje top-rangiranog Jannika Sinnera, Đoković je naglasio da su takva pitanja bila među razlozima zbog kojih je PTPA osnovana. Također je priznao da grupa još uvijek nije postigla razinu prepoznavanja koju je očekivao u teniskom ekosustavu. “Postoji mnogo razloga za to, ali neću se u njih upuštati,” dodao je.
Hubert Hurkacz
Nassar ističe konkretna postignuća poput grupnih sponzorskih ugovora, uključujući partnerstva s tvrtkama za trgovinske kartice, koja generiraju prihod za PTPA. Osim toga, organizacija pruža medicinsku i mentalnu zdravstvenu pomoć igračima. “Povezala sam se s jednim od doktora u njihovom medicinskom programu,” rekla je Ingrid Neel, igračica u parovima iz Estonije. “Postoje aspekti turnira i neka pravila koja nisu savršena, a PTPA se njima bavila. Mislim da nitko ne bi mogao opovrgnuti da bi ATP i WTA imali koristi od slušanja glasova igrača.”
Nassar vjeruje da je ključno da igrači prepoznaju ulogu i doprinos PTPA. “Kada se pojave problemi, igrači i agenti počinju se obraćati nama, bilo da se radi o pitanjima antidopinga ili logističkim problemima,” rekao je. “Nemamo čarobne rješenja, ali cilj nam je pružiti podršku i validaciju za brige igrača.”
Gledajući unaprijed, Nassar je optimističan u pogledu budućnosti PTPA. “Posvećeni smo ostvarivanju onoga što smo rekli da ćemo učiniti,” rekao je. “To je proces i zahtijeva vrijeme.”
U zaključku, putovanje PTPA u protekle četiri godine obilježeno je značajnim napretkom, kao i stalnim izazovima. Kako se US Open bliži svom završetku, budućnost PTPA ostaje neizvjesna, ali njezini osnivači i podržavatelji odlučni su nastaviti s naporima kako bi unaprijedili svoju viziju za ujedinjeniju i reprezentativniju asocijaciju igrača u tenisu.
