Nekadašnji kondicioni trener Novaka Đokovića, Marco Panichi, nedavno je postao dio tima Jannika Sinnera, jednog od najperspektivnijih mladih tenisera na ATP Touru. Nakon što je napustio Đokovićev tim, Panichi je započeo novo poglavlje u svojoj karijeri, ali je i dalje fokus javnosti na njegovom radu s najboljim srpskim teniserom. U razgovoru s medijima, Panichi je podijelio zanimljive detalje o svojoj suradnji s Đokovićem i otkrio neke tajne koje su pomogle Novaku da postane jedan od najvećih tenisera svih vremena.
Promjene u Sinnerovom timu
Jannik Sinner je nedavno napravio značajne promjene u svom timu nakon što se suočio s neugodnom doping aferom. Italijan je odlučio dovesti nova imena kako bi se ponovno fokusirao na svoju karijeru i povratio motivaciju. Na mjesto fizioterapeuta došao je Ulisas Badio, dok je Panichi preuzeo ulogu kondicionog trenera. Obojica su prethodno radila s Novakom Đokovićem, što im daje vrijedno iskustvo u radu s vrhunskim sportistima.
S obzirom na njihovu povezanost s Đokovićem, mediji su često postavljali pitanja o Novakovoj radnoj etici, pristupu igri i fizičkoj pripremi. Panichi je rado odgovorio na neka od tih pitanja, pružajući uvid u to kako je Đoković uspio zadržati svoju dominaciju u svijetu tenisa više od decenije.
Zašto se Đoković obraćao Panichiju, a ne Ivaniševiću?
Jedno od prvih pitanja koje su mediji postavili Panichiju odnosilo se na njegovu ulogu u Đokovićevom timu i zašto mu se Novak u nekim trenucima obraćao umjesto Goranu Ivaniševiću, tadašnjem glavnom treneru. Panichi je objasnio da kondicioni treneri imaju širok spektar znanja koji nadilazi fizičku pripremu.
„Kondicioni trener ima znanje od 360 stepeni. U nekim trenucima me je pitao za nešto vezano za biomehaniku, jer smo radili na tome. Međutim, obraćao se i fizioterapeutu za određene stvari,“ rekao je Panichi.
Ova izjava pokazuje koliko je Đoković pažljiv prema svakom aspektu svoje igre. Kao jedan od najboljih tenisera u historiji, Novak se ne oslanja isključivo na jednog trenera, već koristi cijeli tim stručnjaka kako bi održao svoj vrhunski nivo performansi.
O velikoj trojci i Đokovićevoj motivaciji
Panichi se osvrnuo i na promjene u teniskom svijetu, posebno na činjenicu da 2024. godine prvi put od 2002. godine nismo imali nijednog člana “velike trojke” – Đokovića, Rogera Federera ili Rafaela Nadala – u finalu Grand Slam turnira. Iako Federer više ne igra, a Nadal se suočava s ozbiljnim fizičkim problemima, Panichi ističe da Đoković i dalje ima kapacitet da se takmiči na najvišem nivou, iako se suočava s izazovima.
„Nadal ima fizički problem i ne može kontinuirano trenirati. To je kao automobil koji je prešao mnogo kilometara. S druge strane, Nole je fizički netaknut, ali ima pad motivacije. Kada bismo mogli spojiti njihove prednosti, dobili bismo superšampiona,“ rekao je Panichi.
Ovaj pad motivacije kod Đokovića, prema Panichiju, ne znači kraj njegove karijere. Uprkos godinama, Đoković i dalje ima volju i sposobnost da se bori s mlađim igračima, ali mu je potrebna nova vrsta izazova da bi zadržao interes.
Tajna uspjeha Novaka Đokovića
Jedna od ključnih stvari koje je Panichi otkrio u intervjuu odnosi se na Novakovu stalnu potragu za napretkom. Đoković nije samo teniser koji se oslanja na svoj talent; on je osoba koja stalno traži nove načine da unaprijedi svoju igru, oporavak i pripremu.
„Novak uvijek želi biti korak ispred drugih, u svakom detalju,“ rekao je Panichi. „U potrazi za mašinama i tehnikama koje mu mogu omogućiti bržu pripremu i oporavak, u brizi o ishrani. Van terena je divan, inteligentan, zabavan momak, ali na terenu se pojavljuje slovenski ratnik u njemu.“
Panichi je naglasio da je Đokovićev uspjeh rezultat njegovog nevjerovatnog fokusa i posvećenosti detaljima. Nije dovoljno samo biti talentiran; potrebno je stalno unapređivati svaki aspekt igre kako bi se ostalo na vrhu, posebno u svijetu sporta gdje konkurencija nikad ne prestaje.
Đokovićeva glavna motivacija: Olimpijsko zlato
Iako je Đoković osvojio gotovo sve što se može osvojiti u tenisu, Panichi ističe da je zlatna medalja na Olimpijskim igrama bila njegov glavni cilj ove godine. Osvojiti olimpijsko zlato bila je jedna od Novakovih najvećih ambicija, i kada je to konačno ostvario, to je bio trenutak ogromne radosti.
„Zlato s Olimpijskih igara bio je njegov glavni cilj. To je nešto o čemu je sanjao i naporno radio kako bi to postigao,“ rekao je Panichi.
Osvojivši sve moguće Grand Slam titule, Đokovićeva želja da se dokaže na Olimpijadi bila je snažan motivirajući faktor koji ga je gurao naprijed.
Trik pitanje i mržnja prema standardizaciji
Panichi je također podijelio zanimljivu anegdotu o prvom susretu s Đokovićem. Kada su se prvi put sreli, Novak mu je postavio trik pitanje kako bi procijenio njegovu sposobnost i način razmišljanja.
„Kada smo se prvi put sreli, postavio mi je trik pitanje: ‘Misliš li da nešto treba da se promijeni ili misliš da sam ovako dobro?’“ prisjetio se Panichi. „Novak mrzi standardizaciju. Ako se pojave mlađi protivnici, onda je potrebno nešto novo da se s njima pozabavi.“
Ovaj mentalitet stalne prilagodbe i inovacije ono je što je Đokovića držalo na vrhu toliko dugo. On ne voli stagnirati i uvijek traži nove izazove kako bi ostao ispred konkurencije.
Đokovićeva posvećenost oporavku
Na kraju, Panichi je istakao koliko je Đoković posvećen procesu oporavka, što ga izdvaja od mnogih drugih igrača na Touru. Dok se mnogi zadovoljno opuštaju nakon meča, Novak nastavlja s rigoroznim procedurama oporavka.
„Mnogi igrači, čak i oni na visokom nivou, zadovoljni su masažom kasno uvečer. Novak ne. On i dalje prati proceduru koja može trajati dva do tri sata, uz specijalne kompresivne pantalone koje pomažu u oporavku,“ objasnio je Panichi.
Ova dosljednost i predanost detaljima, čak i u oporavku, ključni su faktori Novakove dugovječnosti na teniskim terenima.
Rad Marcosa Panichija s Novakom Đokovićem pruža fascinantan uvid u mentalitet i radnu etiku jednog od najvećih sportista svih vremena. Njegova stalna potraga za inovacijama, prilagodljivost, nevjerovatna radna etika i posvećenost detaljima omogućili su mu da ostane na vrhu sporta gotovo dvije decenije. Iako se suočava s izazovima starenja i padom motivacije, Đoković i dalje traži nove načine da bude konkurentan i relevantan u svijetu koji se neprestano mijenja.
