Novak Đoković je već godinama sinonim za vrhunski tenis, s brojnim rekordima i dostignućima koja ga čine jednim od najboljih tenisera u historiji. Njegova dominacija na teniskim terenima rezultirala je osvajanjem najvažnijih turnira i postavljanjem novih standarda u ovom sportu. Međutim, iako je u mnogim statističkim kategorijama nedodirljiv, postoji jedna u kojoj nije na prvom mjestu.
Kada se posmatraju mečevi protiv tenisera koji su u trenutku susreta bili rangirani među pet najboljih na svijetu, Novak Đoković zauzima drugo mjesto po procentu pobjeda. Prema podacima koje je iznio “Sport Klub”, srpski teniser jedini je igrač koji je odigrao više od 200 mečeva protiv protivnika iz Top 5 i ostvario 60,9% pobjeda u tim duelima.
Ispred Novaka na ovoj listi nalazi se legendarni američki teniser Pete Sampras, koji je osvojio 63,2% mečeva protiv tenisera iz svjetskog vrha. Sampras je kroz svoju karijeru zabilježio 60 pobjeda i 35 poraza protiv igrača iz Top 5. Zanimljivo je da Sampras, iako nije imao karijeru u eri s toliko konkurencije kao današnji teniseri, i dalje zadržava ovu izuzetno važnu statističku prednost.
Novak Đoković, koji je tokom karijere suočavao ne samo sa vrhunskim protivnicima već i sa nekoliko generacija tenisera, pokazuje nevjerovatnu dosljednost i kvalitet. Sa 224 odigrana meča protiv najboljih na svijetu, Đoković je uspio da pobijedi u 136 susreta, čime dokazuje svoju mentalnu i fizičku izdržljivost u najtežim trenucima. Međutim, njegov procenat uspjeha od 60,9% nije dovoljan da prestigne Samprasa, barem po ovom kriterijumu.
Treće mjesto na ovoj listi pripada još jednoj teniskoj legendi, Borisu Beckeru, koji je ostvario tačno 60% pobjeda u duelima sa Top 5 igračima. Becker je u mnogim slučajevima igrao ključnu ulogu u karijerama tenisera koji su došli poslije njega, uključujući i samog Đokovića, kojeg je jedno vrijeme trenirao. Beckerov rezultat dodatno naglašava koliko su teniski mečevi između najboljih uvijek bili neizvjesni i zahtjevni.
Na četvrtom mjestu ove liste nalazi se Rafael Nadal, sa 59,6% pobjeda u mečevima protiv Top 5 igrača. Nadal, poznat po svojoj nevjerovatnoj izdržljivosti i borbenosti, uspio je kroz karijeru ostvariti 93 pobjede i 63 poraza u susretima s najjačim rivalima. Iako mu procenat pobjeda ne omogućava da se popne više na ovoj listi, njegova dominacija na šljaci i uspjesi na drugim podlogama čine ga nezaobilaznim dijelom ove elite.
Petu poziciju drži Andre Agassi, još jedan od legendi svjetskog tenisa, sa 58,5% pobjeda u duelima protiv najboljih. Agassi je kroz svoju karijeru prolazio kroz uspone i padove, ali je uvijek bio izuzetno opasan rival, naročito protiv onih koji su bili na vrhu rang liste.
Šesta pozicija, možda iznenađujuće, pripada Rogeru Federeru. Federer, kojeg mnogi smatraju najvećim teniserom svih vremena, ostvario je 58,1% pobjeda u mečevima protiv Top 5 rivala. Švicarski maestro je tokom svoje duge karijere osvojio rekordni broj Grand Slam titula, ali njegov procenat pobjeda protiv najbolje rangiranih tenisera nije dovoljan da ga stavi na sam vrh ove specifične liste. Sa 104 pobjede i 75 poraza u duelima sa Top 5 igračima, Federerova karijera ostaje impresivna, ali i pomalo iznenađujuća u kontekstu ove statistike.
Jedan od razloga zašto Federer nije na višoj poziciji na ovoj listi može biti činjenica da je igrao tokom dvije dominantne ere – svoje vlastite dominacije u ranim 2000-im i kasnijih godina kada su Đoković i Nadal postali njegovi glavni konkurenti. Tokom tih godina, mečevi između ove trojice tenisera često su odlučivali o najvažnijim titulama, što je značilo da je Federer konstantno igrao protiv najboljih, ali i najizazovnijih protivnika.
Andy Murray, nekadašnji broj jedan svjetskog tenisa, zauzima sedmo mjesto sa 42,7% pobjeda u duelima sa Top 5 igračima. Iako je Murray tokom karijere uspio da osvoji tri Grand Slam titule i bude ozbiljan konkurent Đokoviću, Nadalu i Federeru, njegov učinak protiv najboljih nije na nivou koji bi ga smjestio u viši rang ove liste. Razlog tome leži djelomično u Murrayevim povredama, ali i u činjenici da je većinu svoje karijere proveo u sjeni takozvane “Velike trojke” – Federera, Nadala i Đokovića.
Ovaj specifični statistički podatak daje nam uvid u to koliko je teško ostvarivati konstantan uspjeh na najvišem nivou tenisa, naročito protiv najboljih igrača na svijetu. Iako je Đoković u gotovo svim drugim kategorijama na vrhu, u ovome Sampras zadržava prednost, što dodatno potvrđuje njegovu veličinu kao jednog od najdominantnijih igrača u historiji tenisa.
Međutim, treba napomenuti da statistika ne govori cijelu priču. Đokovićev učinak u posljednjoj deceniji je impresivan, a njegova sposobnost da se prilagodi različitim stilovima igre i podlogama omogućila mu je da ostane na vrhu već duži niz godina. Njegova borba protiv najboljih tenisera iz različitih generacija daje mu dodatnu vrijednost u kontekstu ove statistike.
U konačnici, iako Sampras zadržava prvo mjesto po ovom specifičnom kriterijumu, Novak Đoković ostaje igrač koji je obilježio modernu eru tenisa. Njegova izdržljivost, mentalna snaga i tehnička savršenost čine ga jednim od najuspješnijih sportista svih vremena, a svaki novi podatak, bilo pozitivan ili negativan, samo doprinosi kompleksnosti njegove veličanstvene karijere.
