
Proslavljeni košarkaški trener Željko Obradović gostovao je u emisiji “Neuspeh prvaka” na TV Arena sport kod poznatog hrvatskog fudbalskog trenera Slavena Bilića. Dotakli su se brojnih tema, od njegovih početaka do načina rada.
Upitan je Žoc o rečima Nemanje Vidića, koji smatra da je profesionalizam na prvom mestu i da članovi tima ne moraju biti prijatelji. Nije se Obradović složio sa tim.
– Kada se završi utakmica u Evroligi, ja sam verovatno poslednji koji izlazi iz kancelarije, uvek. Hiljadu i jedan razlog, porazgovaram sa svima, imam konferenciju za štampu… Nikada se nije desilo da smo izgubili neku bitnu utakmicu, a da nismo ostali svi zajedno, mi treneri. Ostajemo i pričamo, to su ti trenuci kada smo svi zajedno, znaju da mi je teško, ja znam da je njima isto. Pomažemo jedni drugima, i bez toga ne možemo.
– U surovi profesionalizam ne verujem, ja Vidića mnogo volim, mislim da je fantatičnu karijeru imao, on ima iskustvo i neke razloge zbog kog je to pričao, ali ja ne verujem u to. Ja mislim da smo mi pre svega ljudi nego profesionalci, i da to poverenje između nas je nešto što to je preduslov da bi se napravila hemija u timu i da bismo svi mogli da funkcionišemo.
– Ja vrlo često tokom utakmice se naljutim na igrače i pomoćne treninge, to je taj trenutak, posle znaju da je završeno, ćao, ali ako ti ja ponovim dvadeset puta ponovim jednu stvar, a ti 21. radiš opet, onda moram da odreagujem, ili oni na mene. Slobodno mi recite, pogrešio si, ili naravno da si u pravu, šta je problem. Ko je čovek koji ne greši, je l’ ima takav, ja ga ne znam.
Žoc ističe da on pre svega voli ljude.
– Ja sam filantrop, ja volim ljude i verujem ljudima. Ako je tako verujem i njima. Naravno da poverenje dovodi ponekad do toga da se razočaraš, ne samo u trenerskom poslu, nego u životu. Ne mogu ja tebe da promenim jer sam možda tri puta udario glavom u zid, ne mogu, nastavljam da volim ljude i voleću. To iskustvo nekada pomogne da uzmeš ručnu kočnicu, ili da ti ta situacija da za pravo da razgovaraš. ‘Izvini ja sam tebi verovao, a ti mi vraćaš ovako, hajde malo da vidimo da li ti ili ja grešim’. Razgovor je najbitniji da bi se ljudi razumeli, reći zvini kad pogrešiš, to je toliko lako, a ljudi ne koriste baš često – rekao je Željko Obradović.
Leave a Reply