Na današnji dan, 8. prosinca 1991. godine, Crvena zvezda je ostvarila najveći uspjeh u svojoj povijesti u Tokiju, pobijedivši čileanski Kolo Kolo s rezultatom 3:0 i postavši svjetski prvak.
Kao europski prvaci, crveno-bijeli su se susreli s najboljim timom Južne Amerike i pobjednicima Copa Libertadores u finalu Interkontinentalnog kupa, pokazavši svoju dominaciju na terenu i osvojivši prestižni trofej.
Ovaj povijesni meč odigran je samo šest mjeseci nakon što je Zvezda u Bariju, pobjedivši Olympique Marseille nakon izvođenja penala (0:0 – 5:3), postala prvak Europe. Pod vodstvom novog trenera Vladice Popovića, beogradski tim ponovo je pokazao svoju klasu i ostvario još jedan veliki podvig.
Najveći junak utakmice bio je Vladimir Jugović, koji je postigao dva gola – prvi u 19. minuti, a drugi u 58. minuti. Darko Pančev zaokružio je pobjedničku priču u 72. minuti, nakon sjajnog asistiranja Siniše Mihajlovića.
Momčad koja je ostvarila povijest tog dana igrala je u sljedećoj postavi: Milojević, Radinović, Belodedić, Najdoski, Vasilijević, Ratković, Jugović, Mihajlović, Stošić, Savićević i Pančev.
Interkontinentalni kup, koji je Zvezdi donio svjetsku krunu, bio je prestižni trofej koji je krunisao sjajnu sezonu. Osvajanjem ovog naslova, Zvezda je potvrdila svoj status najjače momčadi na svijetu, jer je, pobijedivši pobjednika Copa Libertadores, postala simbol moći i uspjeha u svjetskom nogometu.
Finale protiv Kolo Kola bilo je pravo remek-djelo za Zvezdu. Momčad iz Beograda od samog početka dominirala je utakmicom, a Kolo Kolo, koji je do tog trenutka briljirao u Južnoj Americi, jednostavno nije imao šanse protiv brze, moćne i tehnički nadmoćne Zvezde. Kolo Kolo, kao prvak Južne Amerike, dolazio je u Tokio s velikim ambicijama, no susreo se s prevelikom preprekom u beogradskoj momčadi.
Vladimir Jugović je svojim izvanrednim golovima postavio temelje pobjede. Prvi gol postigao je u 19. minuti, kada je preciznim udarcem sa distance matirao čileanskog golmana. Drugi gol, postignut u 58. minuti, bio je potvrda Zvezdine dominacije. Jugović je ponovo iskoristio priliku i svojim drugim pogotkom donio Zvezdi veliki korak prema povijesnom trijumfu. U 72. minuti, nakon što je Siniša Mihajlović izveo izvrsnu asistenciju, Darko Pančev je postavio konačan rezultat i osigurao Zvezdi svjetsku slavu. Svi golovi bili su djelo izuzetne timske igre i kvalitete, a takav uspjeh bio je odraz izvanrednog truda i posvećenosti svakog člana momčadi.
Za Crvenu zvezdu, pobjeda u finalu Interkontinentalnog kupa bila je kulminacija izuzetne nogometne godine. Tim je postao simbol borbenosti i uspjeha, a igrači su u tom trenutku dokazali da se ne boje nikakvih izazova. Osvajanjem oba najvažnija klupska trofeja, Zvezda je ušla u povijest kao jedan od najvećih klubova svih vremena.
Igrači koji su sudjelovali u ovom uspjehu ostali su upamćeni kao heroji. Milojević, Radinović, Belodedić, Najdoski, Vasilijević, Ratković, Jugović, Mihajlović, Stošić, Savićević i Pančev činili su momčad koja je pomicala granice mogućeg. Svaki od njih dao je svoj doprinos pobjedi, a njihova imena zauvijek će biti povezana s najvećim uspjehom u povijesti jugoslavenskog i srpskog nogometa. Trener Vladica Popović također je odigrao ključnu ulogu u uspjehu Zvezde, svojim taktičkim rješenjima i sposobnošću da motivira tim do vrhunskih rezultata.
Zvezda je u tom periodu postala uzor mnogim generacijama. Usprkos mnogim izazovima, ekipa iz Beograda je uvijek bila dosljedna u svojim ambicijama i težnji za najvećim trofejima. Povijest Zvezde se ne može pisati bez spomena na ovaj povijesni trenutak, kada su crveno-bijeli u Tokiju osvojili svjetski tron. Za navijače, to je bio trenutak koji će zauvijek ostati u njihovim srcima, trenutak koji je označio vrhunac Zvezdine nogometne slave.
Pobjeda u Interkontinentalnom kupu također je bila potvrda kvalitete jugoslavenskog nogometa tog vremena. Klubovi poput Crvene zvezde i Partizana dominirali su europskim i svjetskim nogometom, a Zvezdina pobjeda u Tokiju bila je kruna te dominacije. Zvezda nije samo osvojila trofej, nego je i poslala jasnu poruku da se jugoslavenski nogomet ne može zanemariti na svjetskoj sceni.
Taj povijesni uspjeh bio je rezultat godine dana napornog rada, predanosti i zajedništva. Zvezda je bila pravo čudo na terenu, a svaki igrač tog dana u Tokiju bio je heroj, heroji koji su se upisali u povijest kluba, grada Beograda i nogometa uopće. Na današnji dan, 8. prosinca 1991. godine, Zvezda je osigurala mjesto među najvećim klubovima svih vremena, i njihov uspjeh bit će inspiracija za buduće generacije nogometaša i navijača.