Kako je Željko Obradović pronašao formulu za ključni problem prošle sezone?

 

Partizan je nakon pobede nad Monacom u gostima na omjeru 14-12 u Evroligi, a Željko Obradović je još jednom pokazao kako mu nema ravnog u trenerskom poslu.

Vratio bih se odmah na sezonu 2022-2023, kada je Partizan imao vođstvo od 2-0 u seriji protiv Real Madrida, nakon što su par minuta pre kraja imali prednost. Kao što znate, izbilo je veliko naguravanje u kojem je deblji kraj izvukao Partizan, pobedi unatoč.

Povredio se Dante Exum, a Kevin Punter je prošao najgore od svih, odnosno bio je suspendovan na dve utakmice. Real Madrid je takođe ostao bez Guerschona Yabuselea, ali širina španske ekipe je bila takva da je jednostavno Mario Hezonja uskočio na poziciju broj četiri i sjajno odradio posao.

Tu je bila evidentna ta razlika klubova iz samog vrha Evrolige i onih iz srednjeg ranga. Klubovi kao što su Real Madrid uvek imaju opcije. Partizan sebi jednostavno ne može dopustiti izostanak jednog, a kamoli više igrača iz startne petorke.

 

Tek druga evroligaška play-off serija u karijeri, koju je izgubio Željko Obradović

Bila je to tek druga evroligaška play-off serija u karijeri, koju je izgubio Željko Obradović, uprkos vođstvu od 2-0. Prva još o sezone 2005/06, kada je sa Panathinaikosom poražen od tadadšnje Tau Ceramice sa 2-1 u seriji. Imao je u seriji protiv Real Madrida dvocifrene prednosti i u utakmicama kada je bilo 2-1 i 2-2 u pobedama. Partizan je jednostavno ostajao bez gasa u završnicama, gde su osakaćeni starteri gubili korak sa svežim Madriđanima.

U narednu sezonu Željko Obradović je ušao bez dva ključna odbrambena dodatka. Otišli su Mathias Lessort i Dante Exum, igrači na krucijalnim pozicijama svakog tima – playmakera i centra. Njihova mogućnost da preuzimaju igrače praktično 1-5, uz impozantne atletske veštine, gurala je Partizan “preko vode”. U novoj eri Obradovića na klupi “parnog valjka”, dominirali su strelci Kevin Punter, Zach LeDay i James Nunnally, no ključ je bio u Exumu, a pogotovo u Lessortu.

Sezonu nakon došli su NBA igrači s renomeom, PJ Dozier i Frank Kaminsky, ljudi koji su se ostvarili u svojim košarkaškim karijerama, te košarkaši koji sigurno imaju veštinu i znanje za igrati na najvišem nivou. Međutim, koliko god su napadački obojica talentovani, nisu bili ni blizu odbrambenim mogućnostima australijskog i francuskog reprezentativca.

Obojica su se mučila i s prilagođavanjem, te su bili previše nekonstantni, a kako je Željko Obradović u sezonu odlučio ući bez klasičnog playmakera, PJ Dozier je bio projektovan kao startni razigravač ekipe. U manjim utakmicama je to delovalo solidno, međutim u utakmicama jačeg intenziteta sve mane Doziera kao playmakera su izlazile na videlo.

 

Radikalan potez

U tim trenucima, kako je sezona odmicala, Punter je sve više imao loptu u rukama, kao primarni ball-handler ekipe. Bio mu je to možda i prvi put u karijeri da se našao u takvoj situaciji. Međutim, za njega se takođe može reći da se u utakmicama jačeg intenziteta videlo da mu nije najugodnije u toj ulozi. Od uloge efikasnog strelca i egzekutora, počeo je sve više cariniti loptu, trošeći tako sebe, ali i fluidnost cele ekipe.

Sezona je završila bez trofeja, a u Evroligi je izmakao toliko željeni play-off, čak i u ovoj novijoj proširenoj verziji, gde čak 10 ekipa ima šansu za proći dalje.

Kritike nisu izostale, a onda je Željko Obradović odlučio izvesti radikalan potez. Promenio je gotovo čitavu ekipu. Od lanjske ekipe ostao je samo Balša Koprivica, koji svakako nije imao veliku ulogu prošle sezone. Došlo je čak 14 novih igrača, sve odreda stranci, uz dašak domaćih igrača u vidu Alekseja Pokuševskog, Vanje Marinkovića, Marija NakićaArijana Lakića i Mitra Bošnjakovića.

U moru novih imena nije se moglo naći neko “mega” ime za kojeg ćete odmah reći – ovo je vođa ekipe, novi Kevin Punter. Međutim, kao i mnogo puta u svojoj karijeri, popularni “Žoc” je imao svoju viziju.

Partizan Željko Obradović Vanja Marinković
Foto: Dragana Stjepanović

Prvi i najveći problem bilo je rešenje na lopti

Detektovao je sve probleme od prošle godine. Prvi i najveći problem bilo je rešenje na lopti. Ako je Punter bio usamljen na poziciji glavnog ball-handlera prošle sezone, što je protivničkim ekipama uveliko olakšavalo skauting, jer su se mogli fokusirati isključivo na njega, ove sezone Obradović se pobrinuo da to više ne bude problem.

S loptom sada mogu igrati redom – Carlik Jones, Sterling Brown, Duane Washington, Frank Ntilikina, Vanja Marinković, Iffe Lundberg i Arijan Lakić. Ne tražimo tu klasičnog playmakera, već višestruke taktičke opcije. U Ntilikini, Lakiću i Marinkoviću je dobio defanzivne terijere koji mu daju čitav niz taktičkih opcija u odbrani, samo je problem što je stalno neko od njih povređen.

Sterling Brown praktično je ušao u cipele Puntera kao efikasni spot-up šuter koji izlazi iz blokova i posprema šuteve koje mu saigrači pripreme. Duane Washington je njegova savršena zamena, a zanimljivo je kako se neočekivano prvo istakao odbranom, samo da bi mu napad prirodno došao, gde se čini kako je na prodoru neodbranjiv.

S taktičke strane to je još jedan pogodak Obradovića, jer je dobio dva sjajna strelca totalno različitih kvaliteta, što je noćna mora za skauting protivničkih ekipa.

sterling brown
Foto: KK Partizan (D. Stjepanović)

Rookie u Evroligi sa 27 punih godina

No, kako li je samo “izmislio” Carlika Jonesa? Rookie u Evroligi sa 27 punih godina. Da nema fenomenalne sezone još jednog “starog” rookieja, T.J. Shortsa, ove godine bi se naveliko pričalo o playmakeru Južnog Sudana.

Okej, nije u potpunosti nepoznato ime – već godinama dominira na FIBA terenima, kao i na parketima G lige. Prošle godine je posebno odjeknulo kada je ostvario triple-double u pripremnoj utakmici protiv zvezdane ekipe SAD-a, koja ih je jedva savladala.

No, kada osvajač devet evroligaških titula radi totalni remont ekipe, uz to menja filozofiju i traži novo glavno ime ekipe na duže staze, i pronađe ga u čoveku koji je apsolutna nepoznanica za evroligaške terene, to pokazuje koliko je to osetljiv posao koji mogu raditi samo najveći umovi.

Reprezentativac Južnog Sudana je ujedno i pravi playmaker, čovek koji sjajno kontroliše tempo utakmice, te je sposoban igrati u tom ritmu visokog intenziteta preko 30 minuta svaku utakmicu. On je čovek od apsolutnog poverenja Željka Obradovića.

Carlik Jones
Foto: KK Partizan

Uvek je bitno imati takvog košarkaša na rosteru koji je spreman žrtvovati svoje telo za uspeh ekipe

No, ako je ulov Carlika Jonesa prošao ispod radara, što onda reći na Arijana Lakića? Čovek koji je prošao omladinski pogon Crvene zvezde, poslednje dve sezone proveo je u dresu Zadra, gde je osvojio navijače svojom požrtvovanošću, prvenstveno u odbrani. Smatran je igračem limitiranog šuta, kojeg je u sistemu Danijela Jusupa postepeno nadograđivao.

Kada ga je Obradović potpisao ovog leta, zamišljen je kao role igrač u ABA ligi. I zaista je krenulo tako, samo da bi u poslednjih 10-ak utakmica u potpunosti eksplodirao i postao gotovo standardni član rotacija koje zatvaraju utakmice. Treba tu biti realan i reći kako ta prilika gotovo sigurno ne bi došla da se nisu desile povrede Ntilikine, Marinkovića i Washingtona.

Lakićeve igre i požrtvovnost su prepoznale i uvek zahtevne tribine, a kada prođete taj test, sve je lakše. Imponira defanzivna moć bivšeg igrača Zadra, odbrana na perimetru i sjajan osećaj za skok i ukradenu loptu. Uvek je bitno imati takvog košarkaša na rosteru koji je spreman žrtvovati svoje telo za uspeh ekipe.

Teško je bilo Obradoviću manevrisati s dve tako osetljive ličnosti

Drugi problem prošle sezone bila je centarska pozicija. Nakon odlaska Lessorta, nositelji su bili Bruno Caboclo i Kaminsky, uz sporedne uloge Alena Smailagića i Koprivice na petici. Kaminsky i Caboclo su izrazito nadareni centri u napadu, gde obojica mogu kazniti šutem spolja, ali i igrom leđima u reketu. Kod Cabocla je problem bila glava.

Pričao je o tome jednom prilikom i Aleksandar Petrović, koji ga vodi u brazilskoj reprezentaciji. Izrazito osetljiv karakter, teško je mogao egzistirati na zahtevnom beogradskom području, uz taktički verovatno najzahtevnijeg trenera svih vremena. Igrao je na bljeskove, a sjajan osećaj za blokadu samo je zavarao kada je njegova odbrana u pitanju. Na utakmicama je često delovao izgubljeno u odbrani od lopte i na preuzimanjima, a to je ono što je Lessort radio besprekorno.

Ne treba zanemariti ni način na koji je došao, ali i otišao iz Partizana. U oba slučaja je praktično izneverio svoje ekipe, dodatno dovodeći u pitanje svoju posvećenost samoj igri.

Kada je Kaminsky u pitanju, sve se zna. Spore noge bile su med i mleko za niske i brze evroligaške bekove, koji su ga gotovo redovno tražili u missmatchu. Amerikanac takođe nije krio koliko je bio nostalgičan za domom, i po tom pitanju je bilo teško Obradoviću manevrisati s dve tako osetljive ličnosti.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*