
Predsednik KSS-a Nebojša Čović govorio o teškim momentima koje je prošao njegov sin Filip tokom igračke karijere.
U jednom periodu je čak bila ugrožena i njegova bezbednost i bezbednost njegove porodice. – Obijali su mu stan dva puta, pucali su mu u stan. Naša vanserijska policija ni do danas nije to otkrila. Nisam ljut, ni zabrinut, jer je bar meni jasno o čemu se radi. Filip je tumačen od naših “prijatelja” kao najbolji Čović. I to mi je jako drago. Kada vam to neprijatelji priznaju, znači da ste dobro vaspitali svoje dete, iako ste bili visoki funkcioner – rekao je Čović u intervjuu za “Sportal”.
Na istu temu je dodao:

– Bar nam to priznaju. Svesni su oni koliko smo mi sposobni, a koliko su oni nesposobni. Filip je dobar plejmejker, iako je Čović. Stvarno je šampion i košarkaški, a i ljudski šampion. Malo ko bi to sve izdržao, na pravdi Boga. Kaže da njegov sin nikada nije privilegovan…
– Videlo se već posle pionirskih kategorija, negde u kadetima, da će on biti košarkaš. Naravno, niti supruga niti ja, nismo i ne smatramo da je sportska karijera trebalo da bude njegova jedina. Paralelno je morao da završava školu. Da završi školu, pa da završi fakultet, jer je košarka jedan period života. Naročito, profesionalna. A onda nakon toga mora da se bavi nečim. Potrebno je da bude dobro obrazovan čovek, što je on i uspeo. – Posle juniora, taj prelazak u seniore je bio na inicijativu njegovih trenera. Ja sam gledao skoro sve njegove utakmice, i u mlađim kategorijama i kasnije, ali nikada nisam uticao na trenere, niti imao pristup trenerima da Filip mora “ovo” ili “ono”. A što se tiče samog Filipa i mojih sugestija njemu, to je bilo da on uvek mora da radi više od drugih. Da bude drugima za primer. Nigde ga nisam štedeo niti ga učio da protekcijom što su mu otac ili majka “taj” ili “ta”, da stiče nešto u životu. Iza svega treba da stoji njegov maksimalan rad i trud, da ima vrlo korektan i pošten odnos. Filip je karijeru završio 2021. godine.

– Podržao sam njegovu odluku. Sve njegove odluke sam podržavao jer su pre svega bile razumne. Nikada ih nije donosio po principu da je on sada Filip Čović, pa je ne znam izdignut… Ja sam mu tada rekao, hajde da promenimo prezime. Kaže on meni: “Kako to misliš?”, rekoh: “Hajde da umesto Čović piše Filipović na dresu, mnogo ćeš lakše u životu proći!” U Srbiji postoji još jedan opasan i loš sindrom, ne prašta se uspeh. A želimo da budemo uspešna država. U svemu – rekao je Čović stariji.
Leave a Reply