Sezona 2024. za Carlosa Alcaraza, koja je donijela dva Grand Slam naslova, neočekivano je prekinuta na US Openu kada je u drugom kolu doživio šokantan poraz od Botica van de Zandschulpa.
Treći tenisač svijeta, koji je bio jedan od favorita za osvajanje posljednjeg Grand Slama godine, poražen je u tri seta, 6-1, 7-5, 6-4. Ovaj rani izlazak označio je kraj njegove kampanje u New Yorku, gdje je prethodno uvijek stizao barem do četvrtfinala.
Alcarazov nastup u drugom kolu bio je neprepoznatljiv. Dvadesetjednogodišnjak, poznat po svojoj neiscrpnoj energiji i izdržljivosti na terenu, izgledao je kao sjena sebe. Njegov poraz od van de Zandschulpa nije bio samo razočaranje za njegove navijače, već i iznenađenje s obzirom na njegovu izvrsnu formu tijekom cijele godine. Nakon pobjeda na Wimbledonu i Roland Garrosu, Alcaraz je bio široko očekivan kao jedan od glavnih kandidata za titulu na Flushing Meadowsu. Umjesto toga, njegov najraniji izlazak na US Openu postavio je pitanja o njegovom fizičkom i mentalnom stanju uoči meča.
Ovaj poraz dovodi Alcarazov rani izlazak u usporedbu s najgorim rezultatima “Velike trojke” – Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića – na US Openu. Ova tri legendarna igrača dominirala su tenisom tijekom posljednja dva desetljeća, svaki ostavljajući neizbrisiv trag u sportu, osobito na US Openu, gdje su doživjeli i trijumfe i razočaranja.
Rafael Nadal, poput Alcaraza, suočio se s ranim poteškoćama na US Openu u početnim fazama svoje karijere. Godine 2003., tijekom svog debija na turniru u New Yorku, Nadal je ispao u drugom kolu od marokanskog tenisača Younesa El Aynaouija. Meč je završio u tri seta, pri čemu je Nadal izgubio 7-6(6), 6-3, 7-6(6). Bio je to težak uvod u US Open za mladog Španjolca, koji je tada još uvijek tražio svoje mjesto na tvrdim terenima. Godinu dana kasnije, Nadal je doživio još jedan rani izlazak, ovaj put od ruke američkog asa Andyja Roddicka. Roddick, koji je bio u vrhunskoj formi, pobijedio je Nadala 6-0, 6-3, 6-4 u drugom kolu. Unatoč tim ranim neuspjesima, Nadal je kasnije osvojio US Open četiri puta, i to 2010., 2013., 2017. i 2019. godine, učvrstivši svoju ostavštinu na Flushing Meadowsu.
Novak Đoković, koji se često smatra jednim od mentalno najjačih igrača u povijesti tenisa, također je imao težak početak svoje karijere na US Openu. Tijekom svog debija 2005. godine, Đoković je ispao u trećem kolu od španjolskog igrača Fernanda Verdasca. Meč je bio iscrpljujuća bitka u pet setova, s konačnim rezultatom 6-1, 4-6, 6-7(2), 6-4, 6-4 u korist Verdasca. Godinu dana kasnije, Đokovićev put na US Openu završio je ponovno u trećem kolu, ovoga puta od ruke bivšeg broja jedan na svijetu Lleytona Hewitta. Hewitt je dominirao mečom, pobijedivši u tri seta, 6-3, 6-1, 6-2. Unatoč tim ranim ispadanjima, Đokovićeva odlučnost i vještina na kraju su ga doveli do osvajanja US Opena četiri puta – 2011., 2015., 2018. i 2023. godine. Njegova otpornost i sposobnost učenja iz poraza bili su ključni faktori u njegovom uspjehu na najvišoj razini.
Roger Federer, koji drži rekord s pet uzastopnih naslova na US Openu od 2004. do 2008. godine, također se suočio s poteškoćama u svojim ranim godinama na Flushing Meadowsu. Federer je prvi put nastupio na US Openu 2000. godine, kada je ispao u trećem kolu od Španjolca Juana Carlosa Ferrera. Meč je bio tijesna borba u četiri seta, pri čemu je Federer izgubio 7-5, 7-6(6), 1-6, 7-6(6). Unatoč porazu, Federerov potencijal bio je očit, te se brzo popeo do vrha i postao jedan od najvećih igrača u povijesti ovog sporta. Njegova dominacija na US Openu sredinom 2000-ih ostaje jedno od najznačajnijih postignuća u povijesti tenisa.
Rani izlazak Carlosa Alcaraza s US Opena 2024. odražava borbe s kojima su se suočavali ovi teniski velikani u ranim fazama svojih karijera. Iako je to neuspjeh, također služi kao podsjetnik da su i najveći igrači imali izazove na Flushing Meadowsu. Sposobnost da se oporavi od takvih poraza ono je što definira prvake, a Alcaraz je već pokazao da posjeduje kvalitete potrebne za prevladavanje nedaća.
Unatoč razočaranju na US Openu, Alcarazova sezona 2024. bila je izvanredno uspješna. Godinu je započeo plasmanom u četvrtfinale Australian Opena, gdje je izgubio od Alexandera Zvereva u četiri seta. Australian Open ostaje jedini Grand Slam koji je izbjegao mladom Španjolcu, ali njegova izvedba u Melbourneu postavila je ton za ono što će postati izvanredna sezona.
Alcarazova kruna u 2024. godini bila su osvajanja Roland Garrosa i Wimbledona. Na Roland Garrosu, osvetio je poraz s Australian Opena pobjedom nad Zverevom u finalu. U uzbudljivom preokretu, Alcaraz se vratio nakon što je izgubio prva dva seta i osvojio svoj prvi naslov na French Openu. Njegova pobjeda u Parizu bila je dokaz njegove mentalne snage i sposobnosti da se nosi s pritiskom.
Na Wimbledonu, Alcaraz je obranio svoj naslov s dominantnom izvedbom, pobijedivši Novaka Đokovića u finalu u tri seta. Ova pobjeda ne samo da je potvrdila njegov status jednog od najboljih igrača na svijetu, već je dodala još jedan prestižni naslov njegovoj rastućoj kolekciji postignuća.
Nakon svojih trijumfa na Roland Garrosu i Wimbledonu, Alcaraz je ušao na Olimpijske igre u Parizu 2024. kao favorit za osvajanje zlatne medalje. Međutim, u iščekivanom finalu, poražen je od Đokovića, koji je osvojio svoju prvu olimpijsku zlatnu medalju. Iako je poraz bio razočaranje, Alcarazova srebrna medalja i dalje je značajno postignuće i naglasila je njegovu sposobnost da se natječe na najvišoj razini u različitim formatima.
Sada, kada je US Open iza njega, Alcaraz će se usmjeriti na ATP finale, gdje će nastojati završiti svoju sezonu na visokoj noti. Unatoč ranom ispadanju u New Yorku, dvadesetjednogodišnjak je dokazao da je sila s kojom se treba računati u svijetu tenisa. Njegovo putovanje je još uvijek u ranoj fazi, i ako su karijere Federera, Nadala i Đokovića pokazatelj, neuspjesi poput onog na US Openu samo su koraci na putu do veličine. Alcarazova budućnost ostaje sjajna, a njegov potencijal za osvajanje novih Grand Slam naslova neupitan.
