Novak Đoković je poznat po svojim nevjerojatnim postignućima na teniskom terenu, ali njegova strastvena narav također je postala značajan dio njegove osobnosti.
Nedavno je njegov bivši kondicijski trener Marco Panichi otkrio detalje o svom iskustvu rada s srpskim zvijezdom i kako su upravljali Đokovićevim intenzivnim ponašanjem na terenu.
Panichi, talijanski kondicijski stručnjak, pridružio se Đokovićevom timu 2017. godine, tijekom kojeg je Đoković osvojio polovicu svojih impresivnih 24 Grand Slam naslova. To uključuje značajne pobjede na US Openu, gdje je Đoković dosljedno pokazivao svoju dominaciju. Dok Đoković i dalje konkurira na najvišoj razini, trenutno braneći naslov na US Openu i pripremajući se za meč trećeg kola protiv Australca Alexeija Popyrina, Panichijeva razmišljanja pružaju fascinantan uvid u svijet iza kulisa.
Unatoč tome što ima 37 godina, Đoković i dalje ostaje impresivna snaga u tenisu, neprekidno izazivajući nove zvijezde poput Jannika Sinnera i Carlosa Alcaraza. Đokovićevu otpornost možemo vidjeti ovog ljeta kada je osvetio svoj poraz u finalu Wimbledona protiv Alcaraza osvajajući zlatnu medalju na Olimpijadi u Parizu. Ova pobjeda nije samo dodala još jedno prestižno priznanje Đokovićevom karijeri, već je također istaknula njegovu trajnu konkurentnost.
Međutim, Đokovićevi ispadi i temperament na terenu često su zasjenili njegova izvanredna postignuća. Panichi, koji je proveo sedam godina radeći blisko s Đokovićem, pruža dubok uvid u to kako su upravljali ovim intenzivnim trenucima. Prema Panichiju, razumijevanje Đokovićevog mentaliteta bilo je ključno za upravljanje njegovim povremenim ispadima.
“Vidite, znali smo da nije ništa osobno; znali smo da mu ponekad treba to [ispad bijesa] kako bi igrao najbolje,” rekao je Panichi za Sportal. “Znali smo kako njegov um funkcionira, kada mu nešto reći i kada ne reći ništa. On je tip igrača kojem ponekad treba to.”
Upravljanje igračem poput Đokovića uključuje ne samo zadovoljenje njegovih individualnih potreba, već i upravljanje širim pritiscima povezanim s elitnim sportom. Panichi je opisao stres koji je uključen, rekavši: “Kod igrača njegovog kalibra uvijek postoji stres. Morate se nositi ne samo s njim već i s cijelom organizacijom—igrač poput njega predstavlja industriju za sebe, to je izvor stresa. Također, elitni tenisač poput njega uvijek traži više, više i više. To je dio igre.”
Panichijevo iskustvo rada s Đokovićem naučilo ga je vrijednim lekcijama o profesionalizmu i prilagodljivosti. Reflektirajući na svoje vrijeme s teniskom zvijezdom, Panichi je primijetio: “Nije bilo nekoliko stvari! Prvo, bilo je to nevjerojatno iskustvo. Nevjerojatna vožnja. Svaki dan sam naučio mnogo o tome kako biti još profesionalniji i potpuno prisutan u onome što trebamo raditi.”
Također je istaknuo važnost fleksibilnosti u upravljanju potrebama vrhunskih sportaša. “Također sam naučio kako biti spreman napraviti plan A, B i C ako je potrebno, jer se mnogo toga događa oko velikih sportaša poput Novaka—mnogo toga iza kulisa, pa morate uvijek biti spremni promijeniti planove u posljednjem trenutku.” Ova sposobnost brzog prilagođavanja ključna je u brzorastućem svijetu profesionalnog sporta.
Unatoč izazovima, Panichi cijeni odnose i osobni rast koji je došao iz njegova mandata s Đokovićem. “Najveći dar koji sam dobio iz svega je prekrasan odnos s velikom osobom,” rekao je, naglašavajući pozitivan utjecaj njihovog profesionalnog odnosa.
U travnju je Đoković izrazio svoju zahvalnost prema Panichiju na Instagramu, priznajući značajnu ulogu koju je Panichi igrao u njegovom uspjehu. Đoković je napisao: “Grande Marco, kakvi su nevjerojatni godine suradnje koje smo imali. Dosegnuli smo vrhunac, osvojili naslove, oborili rekorde. Ali najviše od svega, uživao sam u našim naj ‘običnijim’ danima treninga unutar i izvan teretane.”
Đokovićev poruka istaknula je zajedništvo i međusobno poštovanje koje je definiralo njihov radni odnos. Nastavio je: “Bezbrojne sate ‘carciofini’ i smijeha koji su me činili super motiviranim za pripremu za uspjeh. Grazie Romanista (kako te Goran zove) za svu energiju, trud i vrijeme koje si uložio kako bi me učinio najboljim mogućim igračem i osobom kakav mogu biti.”
Panichijev odlazak iz Đokovićevog tima poklopio se s drugim značajnim promjenama, uključujući angažman kondicijskog trenera Gebharta Fil-Gricha i raskid sa trenerom Goranom Ivanševićem. Ove promjene označavaju novo poglavlje u Đokovićevom karijeri, ali temelj izgrađen s Panichijem ostaje ključan dio njegove putanje.
Kako Đoković nastavlja natjecati se na najvišoj razini, njegova sposobnost upravljanja svojim temperamentom i usmjeravanja svoje intenzivnosti u performanse ostat će ključni aspekt njegovog uspjeha. Panichijevi uvidi pružaju dublje razumijevanje složenosti rada s jednim od najvećih tenisača svih vremena, otkrivajući složeni balans između upravljanja psihološkim potrebama vrhunskog sportaša i osiguravanja njihove stalne izvrsnosti na terenu.
Ukratko, Đokovićev strastveni temperament samo je jedan aspekt njegove raznolike karijere. Lekcije koje je Panichi naučio i iskustva koja je podijelio ističu dubok utjecaj profesionalnih odnosa u sportu. Đokovićev trajni uspjeh nije samo svjedočanstvo njegove vještine i odlučnosti, već i podrške i razumijevanja koje su pružili oni koji su bili dio njegovog izvanrednog putovanja.
