Brazilski teniser Karue Sell, koji je u toku svoje karijere dospio na 299. mjesto ATP liste, uputio je apel organizaciji PTPA (Asocijacija profesionalnih teniskih igrača), čiji je suosnivač Novak Đoković. U svojoj izjavi, Sell je otvoreno govorio o izazovima s kojima se suočavaju teniseri koji se ne nalaze u samom vrhu svjetskog tenisa, a njegovo iskustvo oslikava realnost s kojom se mnogi suočavaju na profesionalnoj sceni.
Karue Sell, koji ima 30 godina, do sada je tokom cijele karijere zaradio 61.183 dolara, dok je samo ove godine zaradio 25.636 dolara. Ove brojke jasno pokazuju kako je život van elite, među niže rangiranim teniserima, izuzetno težak, uprkos tome što Sell smatra da su igrači izvan prvih 100 sve bolji i konkurentniji.
Težak put do uspjeha
Sell je naglasio kako je uspio da se po prvi put u karijeri probije među prvih 300 tenisera na svijetu, ali i da taj uspjeh nije proporcionalno nagrađen zaradom. “Danas sam ušao u prvih 300 prvi put u karijeri. Ali i dalje bih više novca zarađivao radeći u McDonald’su”, ističe Sell, aludirajući na činjenicu da se profesionalni tenis, van najelitnijih nivoa, ne može pohvaliti adekvatnim finansijskim nagradama. “Meni je dobro jer imam drugi posao, ali zaista brinem zbog mojih saputnika,” nastavlja Brazilac, objašnjavajući kako mnogi njegovi kolege nemaju druge izvore prihoda te su u potpunosti ovisni o zaradama s turnira.
On se oslanja na dodatni prihod koji ostvaruje putem video sadržaja na YouTubeu, što mu omogućava da nastavi s profesionalnim tenisom, ali mnogi drugi nemaju tu opciju. “Nivo tenisa je u prvih 400 mnogo porastao, mislim da kvalitet više nije samo u prvih 100. Samo idite i gledajte Challengere,” kaže Sell, sugerirajući da se kvaliteta igre značajno proširila izvan kruga najpoznatijih imena.
Nepravda u finansijskoj distribuciji
Iako Sell priznaje da nije pohlepan, on otvoreno kritikuje trenutnu strukturu nagrada i zarada unutar tenisa. “Ne tvrdim da teniseri treba da zarađuju milione, ali njih pljačkaju na sve strane,” kaže on, ukazujući na nepravdu u finansijskoj raspodjeli unutar sporta. “Prvih 50 bi trebalo više da zarađuju, isto važi i za prvih 100, 150, 200. Novca ima i zaista bismo voljeli da vidimo prave promjene,” nastavlja Sell, pozivajući na reforme koje bi omogućile boljitak ne samo za najelitnije igrače već i za one koji se bore da se probiju.
Sell naglašava važnost postojanja sindikata, poput PTPA, koji bi zastupali interese svih igrača, bez obzira na njihov rang. “Bez sindikata igrači nemaju nikakva prava. Samo šuti i igraj!” poručuje Sell, ističući kako su mnogi teniseri prisiljeni da prihvate trenutne uslove, čak i kada su oni daleko od pravednih.
Promjene u bodovanju i njihov utjecaj
Još jedan od problema s kojima se Sell suočava, a koji posebno pogađa niže rangirane tenisere, jesu promjene u distribuciji bodova za svjetsku rang listu. Prema njegovim riječima, nova pravila su učinila bodovanje na Challenger turnirima manje vrijednim, dok su bodovi za ATP turnire povećani. Ovo otežava igračima nižeg ranga da napreduju na listi. “Sada se manje bodova dobija na Challengerima, a više na ATP turnirima,” upozorava Sell, ističući kako će ovakva promjena dodatno otežati probijanje ka vrhu.
On izražava nezadovoljstvo načinom na koji su te promjene uvedene, bez konzultacija ili informiranja igrača: “To je urađeno bez bilo kakve informacije igračima. Samo smo dobili email i j….. se!”
Briga za igrače srednjeg ranga
Sell ne izražava nezadovoljstvo samo zbog uslova u kojima se nalaze slabije rangirani igrači, već i zbog onih koji su među najboljima, ali ne među prvih 25 na svijetu. “Mislim da su i igrači iz prvih 100, ali ne 25, manje plaćeni nego što zaslužuju,” kaže on. Prema njegovom mišljenju, teniseri koji su rangirani oko 50. mjesta na svijetu trebali bi zarađivati mnogo više nego što trenutno zarađuju. “Pedeseti na svijetu bi trebalo da dobija dva-tri miliona dolara godišnje,” dodaje on.
Sell također napominje da onima sa samog vrha, poput Đokovića, Federera ili Nadala, nije potrebna dodatna financijska potpora jer su njihovi prihodi već ogromni. Međutim, teniserima iz sredine rang liste, koji ne ostvaruju ni približno toliko zarade, potrebna je veća podrška i bolje financijske prilike.
Budućnost tenisa
Uprkos njegovoj ljubavi prema igri, Sell priznaje da ne bi preporučio karijeru u profesionalnom tenisu mladima. “Volim da igram i treniram, ali ovakvu karijeru ne bih preporučio svojoj djeci,” kaže on, aludirajući na izazove s kojima se suočavaju mnogi teniseri. On vjeruje da se igračima mora pružiti veća podrška kako bi tenis kao sport mogao napredovati i ostati atraktivan za nove generacije.
Sellova priča o borbi kroz hijerarhiju profesionalnog tenisa otkriva dublje probleme unutar sporta koji se često ne vide na površini. Dok su najelitniji igrači poput Novaka Đokovića i Rogera Federera u centru pažnje i financijski osigurani, stotine igrača koji se nalaze izvan top 100 bore se za opstanak, suočeni s teškim uvjetima i malim zaradama.
PTPA kao potencijalno rješenje
Organizacija PTPA, koju su osnovali Novak Đoković i Vasek Pospisil, mogla bi biti ključna za rješavanje ovih problema. PTPA ima za cilj da osigura prava i podršku igračima svih rangova, a ne samo najelitnijima. Dok su neki kritičari izrazili zabrinutost zbog mogućeg sukoba s ATP-om, mnogi igrači, uključujući Sella, vjeruju da bi PTPA mogla donijeti stvarne promjene koje će pomoći teniserima poput njega.
Sellov apel Đokoviću i PTPA naglašava hitnu potrebu za reformama unutar teniskog sistema. Dok se najbolji igrači mogu osloniti na velike sponzorske ugovore i značajne nagrade s turnira, stotine drugih boraca na terenu ostaju na marginama, jedva preživljavajući unatoč njihovim vještinama i predanosti sportu.
Na kraju, Karue Sellova priča predstavlja važan podsjetnik na realnosti profesionalnog tenisa, gdje nije sve glamur i slava, te se postavlja pitanje kako će buduće generacije tenisera pronaći svoj put u sportu koji, iako globalno popularan, očito ima mnogo prostora za poboljšanja u pogledu brige o svim svojim članovima.
